11.4 C
Bosanska Krupa
Utorak, 2 Marta, 2021

Amina Kolašinac: Nasilje nad ženama nesmetano se širi društvenim mrežama

“S obzirom na to da živimo u XXI vijeku, uživajući neograničenu slobodu izražavanja, a pri tom nam je internet nadomak ruke, govor mržnje je potpuno neregulisan i prisutan gotovo na svakom koraku. Nažalost, svjedoci smo, posebno, govora mržnje prema ženama, što je posljednjih godina poprimilo široke razmjere”, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) Amina Kolašinac, koordinatorica projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” u Centru za društvena istraživanja Global analitika, koja se bavila temom govora mržnje na internetu i provodila istraživanje.

RSE: Baveći se ovom temom, do kakvog ste zaključka došli, širi li se govor mržnje prema ženama na internetu, ne samo u Bosni i Hercegovini?

Kolašinac: Seksizam na internetu izuzetno je raširen, ne samo u BiH nego širom Evrope. Pogođene su žene različitih starosnih skupina i zanimanja, naročito mlade žene i djevojčice, političarke, novinarke, javne osobe, braniteljice ženskih prava.

Jedan vid govora mržnje prema ženama su negativni komentari na izražene stavove, na mišljenja, a anonimnost koju omogućava internet je izuzetno opasna. Počinilac govora mržnje je uvjeren da može pisati šta želi bez posljedica. Žene su češće žrtve zlostavljanja od muškaraca. Ti napadi utiču na dostojanstvo žene, na radnom mjestu ili drugdje, sprečavaju je da izrazi svoje mišljenje, potkopava joj se pravo na slobodu govora.

Seksistička zloupotreba društvenih mreža, kao što je objavljivanje intimnog vizuelnog sadržaja bez pristanka, takođe, je oblik nasilja koji se mora jasno osuditi.

RSE: Mogu li se neki uvredljivi komentari na društvenim platformama prepoznati kao direktno nasilje?

Kolašinac: Naravno da mogu. Bilo kakav oblik vrijeđanja, omalovažavanja ili ismijavanja nekoga, po bilo kojem osnovu, spada u psihičko nasilje, što nerijetko ima veće posljedice nego fizičko. Ostavlja trajne pečate na samopouzdanje, stvara osjećaj nemoći, straha, unutrašnjeg povlačenja i slično.

Iako sami korijeni seksizma ne leže u tehnologiji nego u neravnopravnosti spolova, ovo ponašanje se javlja u svakodnevnom životu žene ili grupe žena. Jedan od gorućih problema jesu komentari na društvenim mrežama koji na različite načine ugrožavaju ženska prava. To takođe može da eskalira, da potakne na otvoreno uvredljiva i prijeteća djela, uključujući seksualnu zloupotrebu, nasilje, silovanja do potencijalnog ugrožavanja života.Među ženama koje su osjetile šta znači mržnja je i bosanskohercegovačka književnica Martina Mlinarević, posebno u trenutku kada je predložena za ambasadoricu BiH u Republici Češkoj. Mizogina i prijeteći nastrojena javnost, kojoj je ovakva odluka zasmetala, je po ko zna koji put krenula sa govorom mržnje, uvredama i prijetnjama koristeći onaj prostor koji, nažalost, ne potpada pod pravne regulative Bosne i Hercegovine.

Još samo da je prozovemo vješticom i da je javno spalimo na trgu, bio je jedan od zastrašujućih komentara na portalima. Druge, iz pristojnosti, ne mogu ponavljati.

Imamo nedavni primjer predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, Milorada Dodika, kada je vrijeđao članicu Centralne izborne komisije Vanju Bjelica Prutina, navodeći da predstavlja srpski narod u ovoj komisiji, ali je glasala za poništavanja izbora u Doboju i Srebrenici.

Glasala je zato što je udata ili je bila udata za Bošnjaka, muslimana u Sarajevu, rekao je Dodik. To su samo primjeri od mnoštva sličnih na internetu.

RSE: Odbor ministara Vijeća Evrope još u martu 2019. usvojio je Preporuke za sprječavanje i borbu protiv seksizma, uz sugestiju da se na takav govor mržnje primjenjuju ista pravila kao i na rasistički. Koliko je ta preporuka uopšte provodiva a posebno u BiH?

Kolašinac: Iako je rasistički govor mržnje protivan evropskim standardima ljudskih prava, isto ne vrijedi kada je u pitanju seksistički govor mržnje. Postojeće politike i zakonodavstva na svim razinama BiH još uvijek se nisu uhvatili u koštac s ovom problematikom. Potrebno je da država preuzme odgovornost, da iskaže spremnost za borbu protiv govora mržnje, da osigura da se na taj odnos prema ženama primjenjuju ista pravila kao na rasistički govor mržnje.

Realizacijom našeg projekta “Suzbijanje govora mržnje kroz osnaživanje mladih” koji finansira Kraljevina Holandija, predviđen je i prijedlog izrade legislative o zabrani govora mržnje kao i sankcionisanju istog.

RSE: Da li je ovaj problem dobio na aktuelnosti nakon otkrića o tome šta se dešavalo u beogradskoj školi glume, ali i u raznim obrazovnim i drugim institucijama širom regije?

Kolašinac: Ovaj se problem godinama aktivno istraživao, o njemu se govorilo i upozoravalo, ali je svakako dešavanje u beogradskoj školi glume bio jedan hladan tuš za cijeli region. Ljudi različitih generacija i branši najoštrije su dešavanja osudili, dali maksimalnu podršku žrtvama. Događaj u Srbiji je jako važan, jer je ohrabrio djevojke i žene da progovore. Kampanja “Nisam tražila” u BiH je imala izuzetnog odjeka. Svakodnevno čitamo ispovijesti djevojaka i žena žrtava seksualnog zlostavljanja.

Naravno da je ovaj oblik nasilja itekako prisutan, kako u obrazovnim institucijama, tako i na poslu, gdje nismo ni svjesni u kojoj mjeri je rašireno seksualno nasilje, jer se ta pojava u našem društvu “normalizirala”, nažalost. To je problem o kojem se šutilo, jer je u narodu okarakterisano kao nešto pogrešno, sramno. Često se traži opravdanje za takve postupke i okrivljuje žrtva, što dovodi do toga da se nastavi ćutati o tome, zbog sramote i osude.

Dodaj komentar:
- Oglas -

Najnovije

Povezani članci