Vlada Federacije BiH na jučerašnjoj sjednici je odlučila da nema potrebe za donošenjem Zakona o fondu solidarnosti za dijagnostiku i liječenje teških oboljenja kod djece, jer, kako navode, ovakvi ciljevi se postižu kroz Fond solidarnosti FBiH. S druge strane, posljednjih godina sve su češći slučajevi teških oboljenja kod djece koji finansiraju građani, uz pomoć donacija, telefonskim pozivima i SMS porukama. Predsjednik NVO „Otvorena mreža“ Almir Čehajić Batko za Interview.ba govori da, prema ovakvoj odluci, djeca sa rijetkim i teškim bolestima trebaju umrijeti, te ukazuje na poseban problem sa kojim se susreće, a to je da se najviše novca troši na određivanje dijagnoza bolesti.

Razgovarao/la: Ines Sandžaktarević za interview.ba

Foto: source.ba

Interview.ba: Koliko će se ova odluka Vlade FBiH odraziti na teško oboljelu djecu?

Batko: Upravo hitno šaljem četvero djece na liječenje i borim se za svaku marku da spasim te živote. Zato ni u najcrnijim snovima ne bih poželio nikome, ko je odbio jedan takav zakon, da mu zatreba da liječenje djeteta. Jedan takav fond je jedna humana priča da se barem djeca u ovoj državi zaštite. Smatram da je tužno da mene i još nekoliko humanitarnih organizacija ne zovu nikada na razgovor u Vladu FBiH pa da tim ljudima pokušamo objasniti o čemu se radi. Nije mi jasno da ti ljudi ne razmišljaju na takav način. Dešava se toliki broj oboljenja prema kojima roditelji ne mogu da reaguju jer nema načina da se djeca izliječe u BiH. Upravo sada imamo specifičan slučaj djevojčice od 12 godina koju četiri klinike ne mogu da izliječe i pronašle smo petu koja radi takav operativni zahvat. Prema toj odluci, ta djeca koja imaju rijetke i teške bolesti trebaju umrijeti.

Interview.ba: Čini se da trenutni Fond solidarnosti FBiH nema mogućnost pomoći svoj djeci?

Batko: Ja bih, ne samo da Fond pokrije troškove liječenja, nego da pošalje naše ljekare da pogledaju šta ti ljudi tamo rade, pa da dođu sa iskustvom liječenja tih oboljenja. Fond treba pokriti organizaciju liječenja, prevodioca, psihologa koji bi za to vrijeme bio uz majku, te bi se u kooperaciji sa ugovorima, trebalo platiti i da se bh. ljekari povedu i vide šta ti ljekari van države rade i kako nam vraćaju živu djecu nazad. Postoji jedna kopča između ljekara iz određenog centra i Fonda tako da ljekari neće da napišu uputnicu prema Fondu, dok u Fondu kažu da nisu ljekari i da plaćaju uz uputnicu koja im se pošalje. To je krug iz kojeg ne možete izaći.

Interview.ba: Izgleda da će bh. građano nastaviti plaćati usluge ovakvih liječenja?

Batko: Mi smo u ovih deset godina rada imali oko 700 smrtnih presuda za bolesnu djecu i niko nije umro, svi su se vratili živi i zdravi. Kada sam jutros ulazio u buregdžinicu, žena koja tu radi mi je rekla: ‘Ulaziš ovdje 45 godina, nikada ne nisam vidjela tako mrtvog’. Kakav da budem kada tu bolesnu djecu nemam kome ni vratiti? Ministra ne možeš naći, dukate dajem ako nađete ministra. Mogu biti ovakav i onakav, ali ja sam ljekar, ne mogu proći pored umirućeg čovjeka, a da mu ne pomognem. Imao sam danas razgovoro sa jednom renomiranom turskom klinikom, poslao sam slike jednog djeteta, a rekli su mi da nisu nikada imali takav zahvat. Ali, takva su nam djeca, teško bolesna. Šta da radimo? Lijepo, inteligentno, ali teško bolesno. Ta djeca će nakon operativnih zahvata opet biti zdrava. Mi u BiH trošimo više novca za pronalaženje dijagnoza i ležanje, nego za liječenje, jer se kod nas dijagnoze mjesecima ispituju. Vlada FBiH je jednom takvom ne-odlukom propisala stotine i hiljade smrtnih slučajeva.

Loading...