Trenutna situacija u institucijama kulture od značaja za BiH i dalje je teška. U budžetu za 2017. godinu sredstva su ostala na istom nivou kao i za 2016. godinu iako smo tražili povećanje, izjavio je u intervjuu za Fokus.ba ministar civilnih poslova BiH Adil Osmanović.

On je dodao da kultura nije samo trošak već da značajno doprinosi ekonomskom rastu i kreiranju novih radnih mjesta i da se u nju mora mnogo više ulagati.

Osmanović je za naš portal govorio i o realiziranim aktivnostima ministarstva u ovoj i planovima za narednu godinu, zatim o diskriminaciji u RS-u kada je riječ o službenim jezicima, a poslao je i poruku građanima u Novoj 2017. godini.

Šta je ono što biste izdvojili od najvažnijih realiziranih aktivnosti ministarstva u protekloj godini i šta će biti vaši prioriteti u narednoj godini?

Ono što mogu navesti kao najznačajnije aktivnosti koje je Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine realizovalo je svakako upis stećaka na svjetsku listu baštine UNESCO-a, što je ogroman uspjeh i priznanje našoj državi.

Tu su svakako aktivnosti na polju zaključivanja međunarodnih sporazuma i stvaranje boljih uslova za život i rad naših građana. Izdvojit ću Sporazum o osnivanju Regionalnog ureda za saradnju mladih zemalja Zapadnog Balkana, Sporazum između Vijeća ministara BiH i Vlade Republike Austrije o saradnji u oblasti kulture, obrazovanja, nauke, mladih i sporta, Memorandum o razumijevanju u oblasti omladine između Vijeća ministara BiH i Vlade Države Katar, Sporazum o saradnji u oblasti obrazovanja između Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine i Ministarstva obrazovanja Narodne Republike Kine za period 2016 – 2019. godina.

Izdvojit ću naše kontinuirane aktivnosti na polju obrazovanja. Sačinili smo jednu sveobuhvatnu analizu reforme obrazovanja u Bosni i Hercegovini, koju smo dostavili Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Ne mogu da ne spomenem naš trud i rad koji konstantno ulažemo kada su u pitanju institucije kulture u Bosni i Hercegovini, prvenstveno Zemaljski muzej. Naš cilj je da se kroz ovaj mandat, status i funkcionisanje ovih institucija, sistemski riješi i dugoročno održi.

Ono što će biti prioritet u narednoj godini je naravno učešće Bosne i Hercegovine na Venecijanskom bijenalu za što smo uspjeli izdvojiti neophodna sredstva. Mogu reći da će fokus rada biti i na poboljšanju ostvarivanja ličnih prava naših državljanja, kao i revizija državljanstva o kojoj se mnogo govorilo u proteklom periodu. Na kraju, moram istaći da je jedan od najvećih uspjeha države u ovoj godini bio usvajanje Jedinstvenog programa obrade rezultata popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini, gdje sam kao koordinator popisa u ime Vijeća ministara BiH, sve vrijeme bio uključen.

Negiranje bosanskog jezika u RS-u problem je koji je prisutan godinama, a zbog toga počesto ispaštaju i učenici. Da li domaće institucije mogu zaustaviti diskriminaciju ili je potrebna reakcija OHR-a?

Pitanje bosanskog jezika u bh. entitetu Republika Srpska je vještački napravljen problem i činjenica je da je usmjeren protiv povratničke populacije, u ovom slučaju bošnjačkih povratnika koji su se vratili na svoja ognjišta.

Podsjetiću Vas da pitanje bosankog jezika nije bilo sporno sve do septembra 2013. godine, kada je u Kravici, odnosno Konjević polju i Pobuđu onemogućeno izvođenje nacionalne grupe predmeta po planu i programu za bosanski jezik. Nakon toga je to smišljeno i planski prošireno na cijelu teritoriju bh. entiteta Republika Srpska kao sistemska politika institucija vlasti usmjerena protiv povratnika bošnjačke nacionalnosti.

Kratko rečeno, osnovni problem je u osporavanju uvođenja nacionalne grupe predmeta, negiranju bosanskog jezika i njegovom nasilnom preimenovanju u tzv. “bošnjački jezik“, tj. negiranju prava da svaki konstitutivni narod jezik kojim govori nazove imenom kakvim želi. Dakle, riječ je o ugrožavanju osnovnog ljudskog prava i slobode – prava na jezik.

Zakonskim i strateškim dokumentima koji regulišu oblast obrazovanja stvoreni su preduslovi i obaveze za razvoj tolerantnog i multietničkog okruženja u Bosni i Hercegovini. Zakoni na svim nivoima vlasti i svim nivoima obrazovanja, svakom djetetu garantuju jednako pravo pristupa, jednake mogućnosti učešća u odgovorajućem odgoju i obrazovanju i uživanje jednakog tretmana, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi. Problem je u tome što se ono što je napisano i usvojeno ne provodi i zato imamo u praksi sasvim nešto drugo.

Postojanje bosanskog jezika se može pratiti od Srednjovjekovne Bosne do danas i bezbroj puta je potvrđen u ustavno-pravnim spisima, narodnim govorima, usmenoj i pisanoj književnosti i tu nema ništa sporno.

Upravo imajući to u vidu, kao i činjenicu da je oblast obrazovanja u isključivoj nadležnosti bh. entiteta Republika Srpska, deset kantona u Federaciji BiH i Odjela za obrazovanje u Vladi Brčko distrikta BiH, te da Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine ima koordinirajuću ulogu u oblasti obrazovanja i da je bez izvornih nadležnosti u ovoj oblasti, u više navrata kao ministar civilnih poslova Bosne i Hercegovine sam se obraćao ministru Danetu Maleševiću ukazujući mu na otvorenu diskriminaciju među učenicima po osnovu maternjeg jezika, kršenje prava na obrazovanje i prava na jezik, što je suprotno ustavnim i zakonskim rješenjima u Bosni i Hercegovini i pozvao ga da u skladu sa svojim ovlastima i nadležnostima zaustavi jezičku segregaciju u obrazovanju u bh. entitetu Republika Srpska, međutim, to je bilo bezuspješno.

Zatražio sam pomoć i Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, imajući u vidu njegove specifične ovlasti i nadležnosti nad Dejtonskim mirovnim sporazumom, primjenom Aneksa VII tog Sporazuma, te da Visoki predstavnik predsjedava Upravnim odoborom Vijeća za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini, kao i činjenicu da je ta institucija supotpisnik Privremenog sporazuma o zadovoljavanju potreba i prava djece povratnika.

U svemu tome ne smijemo zaboraviti i odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine donesenu u maju ove godine, prema kojoj konstitutivni narodi i Ostali imaju ustavno pravo da daju ime svom jeziku i u kojoj su pozvani svi nivoi vlasti da ovo pravo priznaju jednako za sve konstitutivne narode i ostale.

Međutim, do sada nije bilo konkretnog pomaka na rješavanju ovog problema.

Dakle, da zaključimo, ako pitate da li domaće institucije mogu zaustaviti diskriminaciju kad je u pitanju bosanski jezik, moj odgovor je DA, ukoliko postoji politička volja, jer su pojedine institucije odnosno politički subjekti i generisali taj problem. Iz svega što sam naveo očigledno je da pojedine vlasti to ne žele. U konkretnom slučaju kada nema volje ni želje da se to pitanje riješi, već se naprotiv iznova politički taj problem reciklira i kategorički se odbija njegovo rješavanje, mislim da je odavno bilo vrijeme da Ured visokog predstavnika reaguje i riješi ovo pitanje.

Kako biste ocijenili trenutnu situaciju u institucijama kulture od značaja za BiH i kako im se može pomoći u narednom periodu?

Trenutna situacija u institucijama kulture od značaja za BiH je i dalje teška. Najteža situacija je u institucijama kulture sa neriješenim statusom koje zbog toga nemaju redovne izvore finansiranja već se finansiraju iz sredstava granta sa nivoa Ministarstva civilnih poslova, Federacije BiH i Kantona Sarajevo. Na našu inicijativu, a na osnovu potpisanog Memoranduma 2015. godine, i drugi kantoni ali i gradovi su se uključili i donijeli odluke da grant sredstvima podrže rad ovih institucija kulture.

U najtežoj situaciji je Zemaljski muzej zbog velikog duga iz ranijih godina koji iznosi oko tri miliona KM. Očekujemo da će se do kraja 2017. godine uspjeti sanirati finansijsko stanje u Zemaljskom muzeju i cilj je da se istovremeno riješi i njegov status kao i status ostalih institucija kulture. O tome su pokrenute inicijative i razgovori s drugim ministarstvima i nadamo se da će se doći do najboljih riješenja u 2017. godini.

Važno je istaći i veliku pomoć i razumjevanje značajnog broja ambasada prema institucijama kulture, a ponajviše prema Zemaljskom muzeju. Posebno je značajna podrška ambasade SAD-a, ambasade R. Italije, ambasade R. Francuske, ambasade R. Austrije i dr., ali i UNESCO- a i mnogih drugih koji imaju razumjevanje za situaciju i žele da pomognu.

Oblast kulture je često zapostavljena u budžetima BiH. Jeste li optimistični da se u narednim godinama može poboljšati finansiranje ove oblasti i kako?

Nažalost, oblast kulture se suočava sa velikim poteškoćama kada je riječ o finansiranju. Problemi su očigledni i na nivou entiteta i kantona. Samim tim iz godine u godinu Ministarstvo prima sve veći broj zahtjeva za podršku od velikog broja institucija kulture iz cijele BiH.

Uspjeli smo da sredstva za kulturu u 2015. godini i u 2016. godini povećamo u odnosu na ranije godine. U budžetu za 2017. godinu sredstva su ostala na istom nivou kao i za 2016. godinu iako smo tražili povećanje. Tako da je grant za sufinansiranje projekata institucija kulture za 2017. godinu obezbjeđen u iznosu od 3.097.000KM, a grant za međunarodnu kulturnu saradnju u iznosu od 440.000KM.

Našom politikom i strategijom obezbjedili smo institucijama kulture pristup fondovima Evropske unije za oblast kulture prije svega programu EU Kreativna Evropa. Putem rada Koordinacionog deska BiH za program Kreativna Evropa pruža se podrška našim institucijama u pripremi projekata sa kojima mogu aplicirati za sredstva iz ovog fonda EU. Cilj nam je da se naše institucije osposobe da mogu da iznesu velike projekte koji mogu da dobiju podršku iz fondova EU ali da bi to bilo ostvarivo mora im se obezbjediti stabila podrška u našim domaćim budžetima. Na tome ćemo zajedno raditi i kreirati ambijent u kome će biti prepoznato i vidljivo da kultura nije samo trošak već da značajno doprinosi ekonomskom rastu i kreiranju novih radnih mjesta i da se u nju mora mnogo više ulagati.

U nedavnom intervjuu za Fokus.ba profesor Kasim Trnka komentarisao je prijedlog HDZ-a i SNSD-a da strance treba izbaciti iz Ustavnog suda BiH. On je istakao da se to može uraditi jedino ako se ukine entitetsko glasanje kao mehanizam blokade institucija BiH. Kakav je vaš komentar na ovu polemiku?

To je već dugo prisutna inicijativa Milorada Dodika. On je na prostoru Republike Srpske stavio sve pod ličnu i političku kontrolu. Tamo, nažalost, više nemate nezavisno pravosuđe, tamo nemate nezavisne policijske i istražne organe, tamo u 80-90 posto slučajeva nemate nezavisne medije. Čovjek je sve stavio pod svoju kontrolu i sada je cilj da to uradi i na nivou države. Ustavni sud BiH je ustavna kategorija i ozbiljno pitanje, zbog kojeg valja imati na umu, ako dođe do rasprave ili donošenja zakona, da se mora mijenjati Ustav BiH i da je za to potrebna dvotrećinska većina u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Ono što želim naglasiti jeste da HDZ i njegov lider Dragan Čović moraju imati na umu da od 42 poslanika u Zastupničkom domu, imaju samo četvero njih. To je oko 9,5 posto učešća u zakonodavnoj vlasti BiH i to je njihov kapacitet.

HDZ i SNSD zajedno imaju desetero poslanika, koliko i sama SDA, a kad tome dodamo druge političke stranke koje se zalažu za Dejtonski mirovni sporazum, mislim da dogovor dvojice lidera više pokazuje šta su njihove želje i ciljevi, a da nemaju kapacitet da to i provedu.

Koja je vaša poruka građanima BiH u Novoj 2017. godini?

Građanima Bosne i Hercegovine u 2017. godini želim dobro zdravlje prije svega, i nadam se da će i dalje snažno ostati opredijeljeni za građenje bolje i prosperitetnije Bosne i Hercegovine.

KOMENTARI:
Loading...